Projekti
UMJETNIČKA VRTNA KUĆICA

Osvrt na 8. Umjetničku vrtnu kućicu: Zelena infrastruktura u urbanom krajobrazu

Galerija Bez Naziva (UMAS, Zagrebačka 3, Split) // Srijeda, 21. svibnja 2014., 17:00 // Razgovarali: krajobrazni arhitekt Igor Belamarić, arhitekt dr. sc. Ivo Čović i dipl. ing. agronomije Mia Grga // Moderatorica: arhitektica dr. sc. Ana Šverko

Na primjeru zapuštenog gradskog parka Garagnin-Fanfogna u Trogiru pokušali smo pronaći odgovor na pitanje kako obnoviti povijesni park u suvremenom kontekstu. Krajobraz je tradicionalno definiran kao estetsko-kompozicijski element našeg šireg okruženja, no on danas postaje sve važniji strukturalni element urbanog tkiva i teritorijalno-geografskih sustava: krajobraz je infrastruktura budućnosti našeg životnog okoliša, a njegova estetika prati dinamiku promjena naših životnih navika. Specifičan primjer mjesta Jelsa na otoku Hvaru poslužio je kao predmet razmatranja pitanja i uloge urbanog krajobraza u regeneraciji i daljnjem održivom razvoju manjeg urbanog konteksta. Krajobrazna strategija razvoja Jelse temeljena je na formiranju (mikro i makro) agro-urbanih klastera i hidroekoloških sustava kao osnovnih elemenata regeneracije zapuštenog i devastiranog urbanog tkiva.

Prirodni krajobraz poprima karakter teritorijalne infrastrukture koja postaje osnovni element integracije niza urbanih aglomeracija; one, zajedno s njihovim proizvodnim krajobrazom, valoriziraju ekonomske i kulturološke vrijednosti središnjeg dijela otoka Hvara. Kao rezultat započete integracije postojećih prirodno definiranih geomorfoloških cjelina i aplikacijom suvremenih paradigmi održivog planiranja i projektiranja, mjesto Jelsa ‘gradi’ novu prostorno strukturu agro-urbanog ‘grada teritorija’. (Ivo Čović)

Agro-urbani povijesni park Garagnin u Trogiru je, što se stručnog aspekta tiče, moguće u kratkom roku obnoviti kao gradski park s komponentom urbanog društvenog vrta, botaničkom kolekcijom, vrijednim povijesnim građevinama te izvorno postavljenim antičkim lapidama. Oko 1800. godine bio je ogledni vrt, a to bi mogao biti i danas, u suvremenom duhu i kontekstu.

Širok spektar biljaka – od onih egzotičnih ukrasnih i poljoprivrednih kultura do raznih mediteranskih endemskih vrsta – krasio je taj prvi botanički vrt u Dalmaciji, a popis s njihovim stručnim nazivljem je ostao sačuvan. Kako je Luka Garagnin zajedno s vrtlarom Miottom dolazio do svake pojedine biljke, ostaje nepoznato, ali sa sigurnošću možemo potvrditi njihove veze s velikanima botanike Arduinom, Visianijem, Biasolettom. Garagninov vrt u budućnosti zasigurno može nastaviti s edukativnom i konzervacijskom (pa i eksperimentalnom) komponentom – svim glavnim ulogama koje u svom imenu jedan botanički vrt nosi – primjerice kao platforma za sakupljanje i uzgajanje starih, ugroženih sorti lokalnih kultura. Osim toga, obnovljeni park bi činio važan element u uspostavljanju zelene infrastrukture u prostoru između Trogira i Splita. (Igor Belamarić)

Zelena struktura u urbanom krajobrazu za važan aspekt ima permakulturu u urbanim sredinama. Danas već i ptice na grani znaju koliko je nužna promjena načina života modernog čovjeka kako bi se očuvali resursi i smanjio negativan utjecaj čovjeka na Zemlju.

Ta promjena nam se čini skoro neizvediva dok sjedimo u svojim domovima na desetim katovima, okruženi betonom, automobilima i trgovačkim centrima.

Međutim, u svijetu, a u zadnjih desetak godina i u Hrvatskoj, javlja se koncept održivog razvoja pod nazivom permakultura. Permakultura obuhvaća sve segmente ljudskog žiota i prostora u kojem živimo (energija, graditeljstvo, otpad, voda, ekonomija, socijalna dimenzija, hrana, etika). Permakulturnim dizajniranjem stvaraju se životni prostori temeljeni na racionalnom korištenju prirodnih resursa te smanjenju ovisnosti o vanjskim utjecajima. Ovi principi primjenjivi su na imanjima, u stanovima, na balkonima, u kućama, pa čak i cijelim gradovima.

U gradovima se po permakulturnim principima stvaraju urbani vrtovi kao mjesta za druženje lokalnog stanovništva, jačanje socijalne zajednice i lokalni organski uzgoj hrane, podižu se zeleni krovovi kao aspekt graditeljstva kojim se smanjuje gubitak energije ili se koriste također kao prostor za uzgoj hrane, zatim odvajanje otpada te kompostiranje. Na taj način iskorištavamo organsku tvar kako bismo dobili kvalitetan kompost za uzgoj hrane, korištenje obnovljivih izvora energije… i još bezbroj drugih rješenja za sretan suživot modernog čovjeka i prirode. (Mia Grga)

Pripremila: Ana Šverko

-
Razgovor se održao u organizaciji Instituta za povijest umjetnosti i Galerija Bez Naziva (UMAS, Split) u okviru programa popularizacije znanosti „Umjetnička vrtna kućica“ kojeg provodi časopis Život umjetnosti.