Hagiotopografija Hrvatske

Autor
Anđelko Badurina

Izdavači
Institut za povijest umjetnosti – Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2006.

ISBN: 978-953-11-0264-3

-
Humanizacija prostora, pripitomljavanje krajolika i iskorištavanje šuma, livada i oranica (odnosno otoka i obale) išli su usporedno s davanjem imena i obilježavanjem raznim znakovima pristranog ili vlasničkog interesa. U razdoblju širenja kršćanstva, a posebno nakon pokrštavanja Hrvata, čitav teritorij na kojem se zatječu naši sunarodnjaci biva premrežen lokalitetima jasnoga religioznog predznaka (ili nadahnuća), bilo da je riječ o crkvama i samostanima, bilo o običnim pokloncima ili križevima na raspuću, bilo pak o idealnom nazivanju istaknutih točaka u prostoru, poput brdskih vrhunaca ili morskih uvala i rtova. Traženje nebeskoga zagovora ili svetačke zaštite išlo je pod ruku s praktičnkim posvajanjem i emotivnim usvajanjem ambijenta življenja. Simbolizam imenovanja u skladu je s realnim potrebama (sa strahovima i nadama, sa željama i pretenzijama) naručitelja i korisnika izgradnje čitavog sustava sakralne komunikacije i onomastike, kakva karakterizira sva područja koja naseljavaju Hrvati.

Pothvat cjelovite registracije hagiotopografije Hrvatske, koji je poduzeo i izvršio fratar i povjesničar umjetnosti dr. Anđelko Badurina, više je no dobrodošao instrument za razumijevanje mnogih motiva i tijekova razvoja uljudbe na našim prostorima. Objektivno i bez predrasuda u svojem je tumačenju ukazao na postojanje dubokih pretkršćanskih slojeva i na (više ili manje) nizanje različitih valova ili čak difuzije raznih titulara. Diferencirajući utjecaje psiholoških, kulturnih, društvenih, gospodarskih i često političkih uvjeta, naznačio je široke mogućnosti primjerenih interpretacija spomeničke baštine. Prikladnom informatičkom obradom podataka učinio je širokodostupnima svoje tekovine i spoznaje, te neosporno zadužio našu povijest umjetnosti otvaranjem novih perspektiva istraživanja.

Tonko Maroević

-
Sold out.