Posljednji pozdrav Ivanu Tenšeku

Ivan Tenšek (Zagreb, 1941. – Zagreb, 2021.) diplomirao je 1966. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U Institutu je radio od 1968. do 2011. godine, kao voditelj Arhitektonske službe, ostavši trajnim suradnikom na projektima i izdavačkoj djelatnosti sve do posljednjeg dana života.

Kao arhitekt-istraživač specijalizirao se za arhitektonski dio povijesnoumjetničkih istraživanja te metode studijske obrade i vizualne prezentacije građe. Uz velik broj pojedinačnih svjetovnih i crkvenih zdanja, ponajprije jadranskog priobalja i otoka, arhitektonski je snimio, obradio i dokumentirao i cjelovite skupine spomenika: gotičku sakralnu arhitekturu Istre, ranokršćansku sakralnu arhitekturu na južnom Jadranu, predromaničku i romaničku sakralnu arhitekturu na jadranskoj obali, poglavito u Istri i na kvarnerskim otocima, te sudjelovao u istraživanjima i temeljnoj analitičkoj obradi i interpretaciji formiranja i razvoja niza povijesnih naselja na Jadranu, od Istre do Dubrovnika i Stona. Ponajviše se bavio spomenicima Dubrovnika, kako u sklopu povijesnoumjetničkih istraživanja, tako i surađujući na konzervatorskim i arheološkim istraživanjima u funkciji obnove (Katedrala, Knežev dvor, Biskupska palača, ljetnikovci, benediktinski samostani i dr.) te u novijem vremenu, naročito nakon potresa 1979. godine i Domovinskog rata. Uz brojne elaborate i izvješća o istraživanjima spomenika i prijedloge obnove i prezentacije, u monografskim su publikacijama objavljeni rezultati njegovog rada na korpusima ladanjske arhitekture dubrovačkog područja i dubrovačkoj baroknoj stambenoj arhitekturi, na šibenskoj katedrali, Radovanovom portalu trogirske katedrale te zagrebačkoj katedrali i sklopu Nadbiskupskog dvora.

Sudjelovao je u prezentaciji istraživanja te kao autor suradnik u pripremi materijala za tisak u svim publikacijama i na svim izložbama Instituta. Posebice su značajne izložbe Urbana kultura Dubrovnika (1977.), Majstor Radovan (1990.), Sveti trag (1994.), Istraživanja Instituta za povijest umjetnosti na dubrovačkom području od 1962. do 1988. (2009.) te monografije Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (2014.), Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku (2017.).

Za unapređenje i promicanje povijesti umjetnosti primio je Povelju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za 2007. godinu.

„Arhitekt Ivan Tenšek zaposlen je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu i već puna četiri desetljeća radi na stvaranju i organiziranju dokumentacije naše umjetničke baštine. Svoje znanje i kompetencije uložio je u arhitektonsku obradu velikog broja spomenika, a posebno onih u Dubrovniku i čitavoj dubrovačkoj regiji. Njegov je rad pridonio i konzervatorskoj zaštiti i restauriranju niza objekata nakon potresa, jer je mogao dati precizne i egzaktne elemente izvorne zamisli i ranijega stanja. Arhitektonsko snimanje za Ivana Tenšeka nikada nije bilo puko tehničko vođenje, nego je predstavljalo i poznavanje stilskih osobina i regionalnih karakteristika, a do toga je mogao doći samo iskustvom i skrupuloznošću. Pa premda nije bio formiran kao povjesničar umjetnosti, postao je nezamjenjivim suradnikom u interpretaciji spomenika. Nije slučajno što su zaslužne kolegice Ana Deanović i Nada Grujić osjetile potrebu i obavezu da neke svoje studije potpišu zajedno s Ivanom Tenšekom, odajući mu tako zahvalnost za specijalističku pomoć u tumačenju strukturalnih svojstava obrađenih cjelina. A ulog Ivana Tenšeka u mnogim radovima i projektima Instituta za povijest umjetnosti toliki je da nadmašuje ograničenja stručnih obaveza, te znači prinos cjelokupnoj hrvatskoj povijesti umjetnosti. Stoga i predlažemo da se Ivanu Tenšeku dodijeli priznanje Društva koje skrbi za valorizaciju i afirmaciju stručnoga i znanstvenoga djelovanja u svim povijesnoumjetničkim diskusijama, jer je riječ o osobi bez koje bi poznavanje hrvatskog povijesnog graditeljstva i urbanizma bilo krnje, svakako manje jasno i prezentno.“

(Iz obrazloženja Znanstvenog vijeća IPU, veljača 2008.)