En Hr
Kontakt O nama Ljudi
Obavijesti
16. 12. 2024.
Izložba

Virtualna izložba sportske arhitekture Vladimira Turine

Izložba autorice dr. sc. Hele Vukadin-Doronjga „Stadion Maksimir – sportska arhitektura Vladimira Turine“ objavljena je u virtualnom formatu na domeni https://turina.mgz.hr/. Projekt postava izložbe, koja je održana u Muzeju grada Zagreba od 23. prosinca 2020. do 23. svibnja 2021., potpisuje studio Ivanišin.Kabashi.Arhitekti, doc. dr. Krunoslav Ivanišin, Lulzim Kabashi i Rudolf Raspudić, a grafičko oblikovanje Bilić_Muller studio. Produkciju virtualne izložbe omogućio je studio digitalnih medija Novena d.o.o.

-
Studijska, dvostruko nagrađena izložba iz fundusa Muzeja grada Zagreba, pored velikog interesa posjetitelja pobudila je snažnu prisutnost u medijima šireg spektra, što govori o kompleksnosti i kvaliteti projekta, bitnosti, aktualnosti i intrigantnosti teme, posebno s obzirom na budućnost Stadiona Maksimir, koja je po prvi put znanstveno i muzeološki interpretirana, otvarajući pitanja zaštite – očuvanja vrijedne graditeljske baštine lokalnih i svjetskih značajki (nekada zaštićenoga kulturnog dobra, sve dok 2000. godine zaštita nije ukinuta). Izložba je također dala doprinos polju povijesti umjetnosti, teorije i povijesti hrvatske arhitekture i urbanizma 20. i 21. stoljeća. K tome, doprinos je muzejskoj struci, posebice zbog znanstveno-dinamično-emocionalnog pristupa muzeološke interpretacije same teme, „posebne energije, osobnog“ (Andrea Čeko), i sve to u zajedništvu sa sugestivnim rješenjem postava specifičnog ozračja. Lajtmotiv koji prožima sadržaj izložbe (kao i projekt postava) glasi: „Ipak je iza svega toga suština stvari – čovjek. On i njegova ambicija, on i njegova emocija mjerilo su vrijednosti svakog prostora. U arhitekturi, naravno.“ (V. Turina, 1963.)

Arhitektonska ostavština jednoga od najutjecajnijih hrvatskih arhitekata Vladimira Turine, autora Stadiona Maksimir (1946.–1964.), koji je i danas oslonac i inspiracija jer je njegov jezik arhitekture razumljiv, istinit, jednostavan, emocionalan i snažan, dio je fundusa Muzeja grada Zagreba. Vladimir Turina (Banja Luka, 6. veljače 1913.–Zagreb, 22. listopada 1968.) bio je izvanredni profesor, projektant, grafičar, konstruktor, teoretičar, publicist. Na polju sportske arhitekture Turina se pojavljuje snažnom gestom realizacijom Stadiona Maksimir (1946.–1964.), a na simboličnoj razini krug se zatvara 1968. godine: „zamoljen (je) prof. Turina kao ekspert za izgradnju sportskih objekata“ za izradu idejnog projekta Olimpijskog stadiona u Teheranu „impresivna stadionska školjka ugrađena je u površinu brane kao plitak tanjur koji je 'ukopan u teren'“ (V. Turina, 1968.). Projekti su mu prezentirani i objavljivani u hrvatskim i stranim stručnim časopisima, kao autorske samostalne publikacije te u katalozima olimpijskih i međunarodnih izložbi sportske arhitekture. Uklapanjem u situaciju razmjerno skučene parcele uz Maksimirsku cestu, otvaranjem izvanredne vizure na maksimirsku šumu i Medvednicu u daljini te uz visoku razinu oblikovanja cjeline i detalja, Stadion Maksimir iznimno je djelo sportske arhitekture.

Izložba je rezultat dugogodišnjega znanstvenog istraživanja (temelji se na autoričinoj doktorskoj disertaciji, uz poštovanje znanstvenih doprinosa suradnika i kolega na polju sportske arhitekture i šire), a njezin sadržaj postupno je stvarao konačan izgled i ozračje. Kao što je iz samog naslova izložbe razvidno, usko su povezane dvije glavne teme: Stadion Maksimir kroz povijest i danas, uz naglasak na projekte arhitekta Vladimira Turine i, posebno, na njegove projekte sportske arhitekture. Unutar nekoliko podtema u prostoru i vremenu kontekstualizirane su pojedine dionice dviju glavnih tema, kao i uloga Vladimira Turine unutar hrvatske i svjetske arhitekture 20. i 21. stoljeća, arhitekta čiji su projekti i danas izazov i inspiracija te su zastupljeni na brojnim domaćim i svjetskim izložbama (bijenalima, salonima) suvremene arhitekture i drugdje.

Budućnost Stadiona Maksimir itekako zaslužuje ozbiljan i odgovoran pristup, imajući pritom na umu Turinina stajališta: „Premise kojima je podređen svaki javni objekt su: 1/ zakoni specifične urbane lokacije, 2/ Emotivno-monumentalna komponenta javnog objekta, „kao cilja naše diskusije“, 3/ strukturalno-materijalna valorizacija višeg stupnja, 4/ oblikovno-funkcionalna sinteza. Tako se često kampanjski stvaraju i objekti javne namjene, koji samo po nazivu zaslužuju ovu kategorizaciju. Od toga društvo i vrijeme u kome nastaju imaju ne samo ekonomske štete“ (V. Turina, 1961.) te „Postoji 'tezga' i prava uvjerenja. Postoji istina i laž“ (Turina, 1963.).

U kontekstu odnosa prema baštini – izvornim stadionima danas (odnos staro – novo), na izložbi su komparativno prezentirani i europski primjeri, a čini se da su najsugestivnija rješenja kada se ide na kvalitetnu rekonstrukciju – dogradnju, kada arhitektura, snažna u svojemu izrazu, sama djeluje, a ispod diše izvanvremensko tijelo – nasuprot scenografiji, naglašenoj ikoničnosti, kompozicijskom kloniranju tadašnjih i današnjih stadiona. „Novi stadioni kao hightech strojevi usmjereni na perfekciju i fascinaciju izraza postavljaju nužno i pitanje jesu li građeni za vječnost. Dakako da nisu. Svjetska nogometna organizacija procjenjuje da će već za tridesetak godina biti zastarjele konfiguracije“ (Toni Bešlić).

„Mi stoga i danas i sutra, gledamo i gledaćemo ostvarenja urbano-prostornih koncepata prošlosti koji su u stanju da zadive mjerilom, osjećajem i invencijom. (...) mi zastajemo uznemireni ili smireni u svom emotivnom rasponu – pred jednostavnošću i čistoćom prostornog doživljaja.“ (V. Turina, 1961.)

„Emocionalno osjetiti prostor... Ja vidim čovjeka i njegovu iskonsku želju. A iskonska je želja on sam.“ (V. Turina, 1963.)

Publikacija uz izložbu dostupna je za preuzimanje na hrvatskom i engleskom jeziku.

Povezane objave i tekstovi:

-
Kontakt: Hela Vukadin-Doronjga