dr. sc. Tamara Bjažić Klarin, d.i.a.

Biografija

Rođena je 1972. godine u Zagrebu gdje je završila Obrazovni centar za jezike. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1997. godine. Radila je u zvanju zanstvene asistentice i više asistentice u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Hrvatskom muzeju arhitekture, od 2002. do 2015. godine. Obranila je doktorsku disertaciju na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine. Usavršavala se u Fondation Le Corbusier i L'Institut français d'architecture (IFA) u Parizu (stipendija Vlade Republike Francuske, 2006.) i na Institutu za povijest i teoriju arhitekture ETH u Zürichu gdje je bila akademska gošća (stipendija Švicarske nacionalne zaklade za znanost, 2014.).

Sudjelovala je na dva projekta Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, Analize i smjernice arhitektonsko-prostornih koncepcija u turizmu na tlu Hrvatske 1945.–2000. (HAZU, voditelj akademik Miroslav Begović, 2002.–2004.) i Modernizam i prostorni identitet Hrvatske u 20. stoljeću (HAZU, voditelj akademik Boris Magaš, 2007.–2011.) te na dva projekta Hrvatske zaklade za znanost, Moderne i suvremene umjetničke mreže, umjetničke grupe i udruženja. Organizacijski i komunikacijski modeli suradničkih umjetničkih praksi 20. i 21. stoljeća (IPU, voditeljica dr. sc. Ljiljana Kolešnik, 2014.–2018.) i bilateralnom hrvatsko-slovenskom projektu Modeli i prakse globalne i kulturne razmjene i pokret Nesvrstanih zemalja. Istraživanje prostorno-vremenske kulturne dinamike (IPU, voditeljica dr. sc. Ljiljana Kolešnik, 2020.–2023.).

Vodila je znanstveni projekt ustanove Formalni, teorijski i društveni aspekti proširenog pojma arhitektonske i umjetničke baštine u drugoj polovini 20. stoljeća (2019.–2021.) i s prof. dr. sc. Andrásom Ferkaijem bilateralni znanstveni projekt Arhitektonski susreti Hrvatske i Mađarske: modeli strukovne razmjene znanja, 1914.–1945. (MZO RH i Ministarstvo ljudskih resursa Mađarske, Nacionalni ured za istraživanje, razvoj i inovacije, Budimpešta, 2021.–2023.).

Suradnica je na HRZZ projektu ARHZAG – Arhitektura i kultura stanovanja u Zagrebu 1880.–1940. (IPU, voditeljica dr. sc. Irena Kraševac, 2023.–2027.). Glavna je istraživačica projekta The Right to Housing: Production of Spaces of Everyday Life in Yugoslavia (1945–1991), koji se uz financijsku potporu Europskog istraživačkog vijeća ERC Consolidator Grant (Housing.Yu, ERC-CoG, no. 101171985, 2025.–2030.) provodi u sklopu programa Obzor Europa.

Autorica je knjiga Ernest Weissmann: društveno angažirana arhitektura, 1926.–1939. / Ernest Weissmann: Socially Engaged Architecture, 1926–1939 (HAZU, 2015.), Za novi, ljepši Zagreb! – arhitektonski i urbanistički natječaji međuratnog Zagreba, 1918. – 1941. (IPU, 2020.) i Razvoj Trešnjevke: borba periferije za urbani standard (BLOK – IPU, 2022.). S dr. sc. Ljiljanom Kolešnik urednica je knjige French Artistic Culture and Central-East European Modern Art (IPU, Zagreb, 2017.). Knjige Ernest Weissmann i Za novi, ljepši Zagreb! nagrađene su Poveljom Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i nagradom Neven Šegvić za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad Udruženja hrvatskih arhitekata.

Objavila je više od trideset znanstvenih radova u časopisima Journal of Modern European History, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Život umjetnosti, Prostor i Ars Adriatica i knjigama uvaženih izdavača Belgije (Leuvene University Press, Leuvene), Švicarske (gta Verlag, ETH Zürich; Birkhäuser, Basel), Velike Britanije (Bloomsbury, London; Routledge, London; Cambridge Scholars Publishing, Cambridge), Poljske (Museum of Modern Art, Varšava ) i Sjedinjenih Američkih Država (MOMA, New York). Autorica je i više enciklopedijskih natuknica (Hrvatski bibliografski leksikon, Zagreb; Bloomsbury, London; Allgemeines Kunstlerlexikon, Leipzig i München).

S izlaganjem je sudjelovala na tridesetak skupova u zemlji i inozemstvu (gta ETH, Zürich; Bauhaus-Universität Weimar; GHI i Institute for the History of German Jews, Hamburg; Herder Institute for Historical Research on East Central Europe, Marburg; Docomomo International; Katholieke Universiteit Leuven; Politecnico di Milano; IUAV, Venecija; MAO, Ljubljana).

Kao predavačica povremeno predaje na doktorskim studijima Arhitektonskog fakulteta i Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Mentorica je na doktorskom studiju Humanističkih znanosti Sveučilišta u Zadru.

Koautorica je izložaba u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU, Gliptoteci HAZU, Galeriji Klovićevi dvori i Tehničkom muzeju Nikola Tesla, sve u Zagrebu, Mađarskom muzeju arhitekture i Dokumentacijskom centru zaštite spomenika (MÉM-MDK) u Budimpešti te na Fakultetu arhitekture i urbanizma Sveučilišta u Sao Paulu (FAU-USP). Sudjelovala je u izložbenim projektima Unfinished Modernisation (UGM, Maribor, 2012.) i Towards a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980 (MOMA, New York, 2018.–2019.).

Od 1998. djeluje na popularizaciji arhitekture i urbanizma putem televizijskih priloga i emisija te dokumentarnih filmova HRT-a. Autorica je više desetaka priloga u emisijama Kulturni krajolik, Kultura prostora i Prostor, vrijeme, arhitektura. S Ana Marijom Habjan ko-scenaristica je emisije Trikultura – arhitektura i dizajn (2003.–2006.), serijala Rijeka: arhitektura i grad te desetak dokumentarnih emisija Suvremenici i Jedno djelo.
S Anom Danom Beroš scenaristički potpisuje emisije posvećene dobitnicima nagrada Viktor Kovačić za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata serijala Točka na A (Project 6 Studio za HRT) i Čovjek i prostor (Zoom d.o.o. za HRT). Serijal Čovjek i prostor nagrađen je nagradom Neven Šegvić za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad UHA. Surađivala je u emisiji Baština, mi i svijet Trećeg programa Hrvatskog radija (dr. sc. Snješka Knežević, ur.).

Bila je članica uredništava časopisa Život umjetnosti i Čovjek i prostor. Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i Udruženja hrvatskih arhitekata, u kojem je bila članica Savjeta nakladništva i prva dopredsjednica. Jedna je od četrnaest članova osnivača Docomomo Hrvatska (2024.).

Cjelovitu bibliografiju do prosinca 2024. možete preuzeti ovdje.