Eugen Savojski (1663.–1736.) i gradovi-tvrđave jugoistočne granice Habsburške Monarhije

Voditeljica projekta
dr. sc. Katarina Horvat-Levaj

Suradnici
dr. sc. Andrej Žmegač
dr. sc. Ratko Vučetić
dr. sc. Margareta Turkalj Podmanicki
dr. sc. Petar Puhmajer
dr. sc. Vlasta Zajec
dr. sc. Milan Pelc
akademik Radoslav Tomić
Zlatko Uzelac
Ivana Haničar Buljan, dipl. ing. arh.

Savjetnici
akademik Vladimir Marković
dr. sc. Ivana Horbec
dr sc. Dubravka Đukanović

O projektu

Osloboditelj istočnih dijelova Habsburške Monarhije od Osmanlija, princ Eugen Savojski (1663.–1736.), uz svoju briljantnu vojnu karijeru, istaknuo se i kao inicijator važnih urbanističkih i arhitektonskih zahvata. S jedne strane, njegova se graditeljska djelatnost odnosi na podizanje vlastitih rezidencija u samoj prijestolnici i različitim dijelovima Monarhije. Zahvaljujući odabiru jednog od protagonista barokne arhitekture – Johanna Lucasa von Hildebrandta (1668.–1745.) – za projektanta većine svojih dvoraca i palača, prinčeve rezidencije, a ponajprije bečki Belvedere, postaju prekretnicama u razvoju srednjoeuropskog visokog i kasnog baroka. Drugi dio graditeljske aktivnosti, koji je princ vodio kao predsjednik Dvorskog ratnog vijeća, odnosi se na gradove-tvrđave novoformirane granice prema Osmanskom Carstvu. Izgrađeni s upućenošću genijalnog stratega, oni ne znače samo primjenu najmodernijih bastionskih konstrukcija, već sadrže barokne ambijente visoke urbanističke i arhitektonske kvalitete.

Strateški položaj današnje istočne Hrvatske u kontekstu nekadašnje austrijsko-turske granice rezultirao je činjenicom da se neki od najmarkantnijih utvrđenih gradova nalaze upravo na hrvatskom teritoriju – Osijek, Slavonski Brod, Stara Gradiška, Orlica – a s njima nedjeljivu cjelinu čini Petrovaradin. Iako formiranje većine navedenih gradova-tvrđava počinje prije Eugenove ere, i nastavlja se nakon njega, upravo im princ od Savoje daje ključni pečat. Angažiranjem vrhunskih vojnih inženjera, pogranične tvrđave po svojim fortifikacijskim sustavima mogu parirati projektima najpoznatijeg europskog graditelja utvrda – Vaubana (1633.–1707.). Istodobno, uključivanjem vodećih državnih arhitekata u projektiranje glavnih javnih i sakralnih zdanja unutar fortifikacijskih prstenova, hrvatska je arhitektura upravo ovdje obogaćena nekim antologijskim primjerima baroka. Važnost navedenih gradova-tvrđava u pomicanju granice dalje prema jugu i istoku, potaknula je ideatora tih akcija da uz samu granicu u Bilju sagradi i privatni utvrđeni dvorac, na kojem također nalazimo mnogo od inovativnosti tadašnje bečke arhitekture.

Budući da navedena tematika u nacionalnim okvirima još nije do kraja istražena, a međunarodnoj je znanstvenoj javnosti gotovo potpuno nepoznata, cilj je ovog projekta istražiti urbanizam i arhitekturu Osijeka, Slavonskog Broda, Stare Gradiške, Petrovaradina i Bilja, te ih valorizirati u kontekstu drugih tvrđava i rezidencija Eugena Savojskog (na području Austrije, Češke, Mađarske, Rumunjske i Srbije). Metode istraživanja uključuju terenski rad i arhivsko istraživanje u Hrvatskoj i inozemstvu. Interdisciplinarni karakter istraživanja – urbanizam, arhitektura, povijest umjetnosti, povijest – rezultira interdisciplinarnom istraživačkom ekipom, a međunarodno značenje teme angažmanom konzultanta i iz druge države. Očekivani rezultati su nove spoznaje i nova valorizacija obrađivane građe, koja će biti prezentirana hrvatskoj i europskoj javnosti kroz knjige, znanstvene radove i znanstvene skupove.

Za detaljne informacije o projektu posjetite službene stranice projekta.

Objavljeni radovi i rezultati projekta dostupni su u sustavu CroRIS.

Aktivnosti članova istraživačkog tima dostupne su ovdje.

U okviru projekta izrađena je digitalna mapa „Fortress-Towns on the South-Eastern Border of the Hapsburg Monarchy“.

Trajanje projekta: 2018.–2023.

Šifra projekta: HRZZ-IP-2018-01-3844

-
Projekt se provodi uz financijsku podršku Hrvatske zaklade za znanost.

#EUGENHRZZ