Ukratko iz povijesti

Institut je osnovan je pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i uokvirima Sveučilišta djeluje sve do 1991. godine kada postaje samostalna javna znanstvena ustanova za proučavanje povijesti i teorije umjetnosti (urbanizma, arhitekture, slikarstva, kiparstva, umjetničkog obrta, dizajna i vizualnih komunikacija) svih razdoblja i stilova – s težištem na nacionalnoj povijesnoumjetničkoj baštini.

Temeljne smjernice djelatnosti Instituta postavili su šezdesetih godina 20. stoljeća povjesničari umjetnosti Milan Prelog (1919.–1988.), na polju istraživanja urbanih cjelina i spomenika, i Grgo Gamulin (1910.–1997.), na području likovnih umjetnosti. Pod vodstvom svojih utemeljitelja Institut se afirmirao ne samo kao središnja točka, nego i kao mjesto koordinacije svih povijesnomjetničkih istraživanja u Hrvatskoj.

Od samih početaka polje istraživanja Instituta obuhvatilo je, uz slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu i urbanističke teme, izučavanje razvoja povijesnih naselja i organizacije prostora, a osim akademskih, studijskih i terenskih istraživanja, znanstvenici Instituta intenzivno sudjeluju i u primijenjenim istraživanjima – ponajprije onima vezanim uz donošenje urbanističkih i prostornih planova te aktivnostima u zaštiti spomenika.

Od 1975. do 1990. godine Institut djeluje kao dio Centra za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu u kojem su snagom zakona administrativno integrirane četiri dotad (i otad) zasebne ustanove – Institut za povijest umjetnosti, Institut za arheologiju, Institut za hrvatsku povijest i Institut za filozofiju.

Razvojem vlastite djelatnosti postupno je izgrađena temeljna znanstveno-istraživačka infrastruktura (znanstvenici istraživači, arhitektonska služba, fotolaboratorij i fototeka, služba dokumentacije, specijalizirana knjižnica) čime su ostvareni uvjeti da 1. listopada 1991. Institut postane samostalna ustanova – javni znanstveni institut u vlasništvu Republike Hrvatske.

Podružnica Instituta za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković osnovana je 2010. godine, a smještena je u srednjovjekovnoj kući u Kružićevoj ulici u Splitu. Svojim je programom podružnica usmjerena prema Mediteranskom centru za umjetnost i kulturu, a radom se samo u nekoliko godina nametnula kao značajna točka međunarodne mreže znanstvenih ustanova u području proučavanja povijesti umjetnosti i kulture.

Institut je 2010. godine primljen u članstvo RIHA – International Association of Research Institutes in the History of Art, međunarodnog udruženja osnovanog 1998. godine u Parizu koje okuplja tridesetak najuglednijih znanstvenih instituta u polju povijesti umjetnosti.

U razdoblju od pola stoljeća svojega postojanja Institut se razvio u vodeću nacionalnu i međunarodno respektabilnu ustanovu s najvećim znanstvenoistraživačkim potencijalom u području povijesti umjetnosti u širem okružju. Ekstenzivnim programom koji se provodi u suradnji sa stručnim službama (fotografskom i arhitektonskom), specijaliziranim vlastitim izdavaštvom (znanstveni časopisi i monografske publikacije) te bogatim, stručno vođenim dokumentacijskim fondovima – iznimno važnim resursima za izučavanje i zaštitu spomeničke i urbanističke baštine Hrvatske, Institut je danas središnja ustanova za transfer novih metodologija znanstvenoistraživačkoga rada u svom području.

Pogledajte:

• Milan Pelc (ur.), Baština u fokusu − 50 godina Instituta za povijest umjetnosti (1961.–2011.), IPU, Zagreb, 2011.
• Ivanka Reberski, Danko Zelić (ur.), Institut za povijest umjetnosti 1961.–2001., IPU, Zagreb, 2001. (pdf 21 MB)