Moderna i suvremena umjetnost

Temeljna istraživanja moderne i suvremene umjetnosti intenzivnije se provode na Institutu za povijest umjetnosti od početka 1990-ih godina (projekti: Likovne pojave u hrvatskoj umjetnosti 1850.–1950.; Tendencije i pojave u likovnoj umjetnosti od kraja 19. do 21. st.; Slikarstvo i kiparstvo 16.–20. st.; Modernost, modernizam i postmodernizam u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća). Njihovi rezultati – stilsko-morfološke analize, interpretacije i evaluacije bitnih umjetničkih fenomena i niza pojedinačnih autorskih opusa druge polovine 19. i 20. stoljeća – uvjerljivo su definirali disciplinarne, poetičke i kulturalne obrise cjelovitog korpusa hrvatske moderne umjetnosti i služe kao polazišta za daljnja istraživanja koje provode suradnici jedinice za modernu i suvremenu umjetnost.

S obzirom na solidnu historiografsku osnovu i obimnu dokumentacijsku građu, osiguranu već spomenutim, prethodnim znanstvenim istraživanjima, suvremena ispitivanja moderne i suvremene hrvatske umjetnosti izrazitije su problemskoga karaktera, prate pomake u teorijskim objašnjenjima discipline i obilježena su usvajanjem analitičkih postupaka vezanih uz recentni vizualni, prostorni i globalni „zaokret“ u povijesti umjetnosti. Zahvaljujući takvoj metodološkoj orijentaciji, istraživači ove znanstvene jedinice uključeni su i u aktualne rasprave unutar međunarodne povjesnoumjetničke zajednice, ponajprije one u čijem fokusu su reevaluacija dosadašnjih nastojanja na dekonstrukciji odnosa centra i periferije, pitanje revizije tradicionalne periodizacije moderne umjetnosti te održivosti koncepta globalnog modernizma (International Research Group on Peripheral Expressionisms, Comparative Avantgarde and Modernism Workshop, Museum Global itd.).

Navedena metodološka polazišta osnova su za komparativna istraživanja mehanizama kulturalnog prevođenja i kulturalne razmjene između hrvatske i njoj (umjetnički i kulturno-historijski) bliskih sredina Srednje i Jugoistočne Europe, ali i za ispitivanje podudarnosti povijesnih, ideoloških i kulturalnih okolnosti koje utječu na prihvaćanja, transformaciju i aproprijaciju temeljnih poetičkih i oblikovnih obilježja modernizma u Hrvatskoj i u širem području europskog kulturnog ruba (Mediteran, Skandinavija, Baltik).

Na spomenutim metodološko-teorijskim pretpostavkama, zasniva se i određeni pomak od formalno-stilskih, estetskih i poetičkih obilježja umjetničkog djela prema njegovim kulturno-historijskim vrijednostima i ulozi u razumijevanju intelektualne, kulturalne i političke povijesti lokalnih zajednica. S takvim pomakom susrećemo se u pristupu svim istraživačkim temama iz korpusa hrvatske moderne i suvremene umjetnosti – od istraživanja povijesti uključivanja hrvatskih umjetnika u zbivanja na međunarodnoj umjetničkoj sceni, preko praksi njihova međunarodnoga umrežavanja i analize vrlo kompleksnog odnosa umjetnosti i nacionalnog identiteta, do ispitivanja ideološke uvjetovanosti načina interpretacije i uključivanja lokalnih umjetničkih fenomena u povjesnoumjetničke episteme prve i druge polovine 20. stoljeća, odnosno u suvremene sustave razumijevanja i znanja o umjetnosti.

Uz diseminaciju rezultata istraživanja putem knjiga, časopisa i izlaganja na domaćim i inozemnim znanstvenim skupovima, istraživači znanstvene jedinice za modernu i suvremenu umjetnost, djeluju i kao mentori na poslijediplomskim doktorskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Splitu i Zadru te kao likovni kritičari, autori izložaba i sudionici brojnih javnih rasprava vezanih uz ključna, aktualna pitanja hrvatske likovne i kulturne scene.

Istraživači