Formal, theoretical and social aspects of the expanded concept of architectural and art heritage in the second half of the 20th century

U fokusu znanstveno istraživačkog projekta su primjeri arhitektonske, umjetničke i teorijske prakse druge polovice 20. stoljeća, koji su u dominatnoj historiografiji percipirani kao rubni ili alternativni u odnosu prema mainstreamu modernističke umjetničke i kulturne proizvodnje, a zbog činjenice da se u njihovoj pozadini ili ishodima nalazi način mišljenja koji prelazi diskurzivne granice njihovog disciplinarnog polja. Obrada obuhvaćenih arhitektonskih, umjetničkih, baštinskih i edukacijskih fenomena temelji se na rezultatima arhivskih i terenskih istraživanja, na primjeni suvremenih analitičkih i teorijskih alata, te na sagledavanju njihovog epistemološkog i metodološkog značenja u relaciji prema srodnim pojavana u europskom kontekstu. Središnji dio istraživanja bit će usmjeren revalorizaciji osobnih kreativnih angažmana koji izmiču tradicionalnom pojmu autorstva u polju umjetnosti i arhitekture, uključujući i aktere iz domene politika sjećanja i kulturne baštine čiji se interdisciplinarni rad odvija u međuprostoru umjetničkog stvaralaštva i društveno-političkog angažmana. Slijedom značenja pojma ″proširene baštine″ istraživanja će obuhvatiti i primjere individualnih, teorijskih i organizacijskih prinosa kreiranju globalnih poslijeratnih prostornih i stambenih politika (Ernest Weissmann), utopijske i vizionarske arhitektonske i urbanističke koncepate koji nastaju kao kritički odgovor na socijalistički model proizvodnje prostora (Vjenceslav Richter, Andrija Mutjnaković, Radovan Delalle), reinterpretaciju koncepta „sinteze umjetnosti“, kao i nove metodološke pristupe baštini (baština u zajednici, materijalna kultura suvremenog doba i suvremena arheologija), te ispitivanje njihovih epistemoloških, edukacijskih i ekonomskih potencijala. U segmentu „proširenog pojma baštine“ vezanom uz korelaciju javnih politika i polja umjetničke i kulturne proizvodnje, istraživanja će obuhvatiti modele umjetničke i arhitektonske edukacije u ranom poraću, opterećene dismisivinim odnosnom prema razdoblju soc-realizma (Majstorske radionice), te profesionalnu poziciju i javnu vidljivost žena u arhitekturi tijekom druge polovine 20. stoljeća, njihovu ulogu u projektiranju, planiranju i obrazovanju, uokvirenu analizom 'lica i naličja' društvene konstrukcije rodnih odnosa u socijalizmu.

-
Voditeljica projekta
dr. sc. Tamara Bjažić Klarin, d.i.a.,
znanstvena suradnica, u zvanju više znanstvene suradnice

Znanstvenici i asistenti
dr. sc. Ljiljana Kolešnik, znanstvena savjtenica
dr. sc. Sanja Horvatinčić, postdoktorantica

Stručni suradnici
Ana Ćurić, stručna suradnica u znanosti
Boris Dundović, stručni suradnik u znanosti
Paolo Mofardin, fotograf

Trajanje projekta: 1. 10. 2019. – 30. 9. 2023.

Šifra projekta: PU-IPU-2019-4