Le Corbusier i hrvatska arhitektura

U izdanju Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU objavljen je katalog izložbe „Le Corbusier i hrvatska arhitektura – dijalozi i refleksije“ održane od 6. studenoga do 15. siječnja 2020., autorica Tamare Bjažić Klarin i Borke Bobovec te urednika akademika Andrije Mutnjakovića.

-
Charles-Édouard Jeanneret – Le Corbusier (1887. – 1965.) jedna je od ključnih stvaralačkih osobnosti 20. stoljeća, čiji su arhitektonski i gradotvorni koncepti – sažeti u Pet točaka moderne arhitekture i La Ville Radieuse, Ozarenom gradu – presudno odredili praksu moderne i visoke moderne u vremenskom luku od 1920-ih do 1950-ih godina. Stalnom nadgradnjom ovih temeljnih modela Le Corbusier je, međutim, već realizacijom višestambene zgrade Unité d'habitation u Marseillesu, započetom 1948., naznačio i nove smjernice istraživanja konstrukcija i materijala koji su ga u konačnici doveli i do strukturalističkog načina mišljenja prostora i građenja oprostorenih u posljednjem projektu bolnice u Veneciji.

Globalni se utjecaj Le Corbusiera temeljio na njegovu stvaralačkom geniju – prožimanju njegova djelovanja kao arhitekta, urbanista, slikara, kipara i teoretičara, ali i sustavnom, ustrajnom radu na promidžbi vlastitoga lika i djela putem predavanja, publicističkog rada, edicije L'oeuvre complète, započete 1929. godine, i izložaba. Zahvaljujući tim popularizacijskim aktivnostima, ali i izravnim kontaktima Zvonimira Kavurića, Ernesta Weissmanna i Jurja Neidhardta, zaposlenih u pariškom atelijeru u Rue de Sèvres, i hrvatski arhitekti desetljećima stvaraju u posrednom ili neposrednom dijalogu s Le Corbusierom, što se nastavilo i nakon njegove smrti 1965. godine.

Fokus izložbe Le Corbusier i hrvatska arhitektura – dijalozi i refleksije jest upravo na tome dijalogu – kritičkom sagledavanju medijacije Le Corbusierova načina mišljenja arhitekture i grada te njihove materijalizacije u projektima i realizacijama hrvatskih arhitekata.

Tri glavna elementa ili nositelja izložbe su: Le Corbusierova kanonska djela, medijatori znanja o njima i radovi hrvatskih arhitekata (Drage Iblera, Drage Galića, Nevena Šegvića, Ivana Vitića, Zdravka Bregovca i dr.) iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Brojnost muzejskih predmeta ide u prilog tezi da je riječ o ključnoj temi za povijest hrvatske arhitekture 20. stoljeća, a s obzirom na dužinu trajanja utjecaja i o svojevrsnom fenomenu. Dok prije Drugog svjetskog rata ulogu glavnog posrednika imaju publikacije, a mjesta zrcaljenja su pritom projekti obiteljskih kuća, nakon rata od presudnog je značenja bila izložba Le Corbusier održana u pet od šest tadašnjih republičkih centara te Splitu i Mostaru tijekom 1952. i 1953. godine. Prostornom manifestacijom toga utjecaja postaje zgrada zajedničkog stanovanja, tj. Unité, čije varijacije niču diljem čitave Jugoslavije. Nakon tegobnih godina poslijeratne obnove i koketiranja sa sovjetskim socrealizmom u ozračju novog samoupravnog socijalizma, okrećući se ponovno prema zapadu, putujuću izložbu Le Corbusierovih projekata, skulptura i slika organizira Savez društava arhitekata Jugoslavije s ciljem ponovne uspostave arhitekture kao kreativne stvaralačke discipline. Dijalog je u to vrijeme zaključujen okruglim stolom Aktualnost Le Corbusierove misli i djela u nas održanim u jeku propitivanja postmoderne povodom 100. obljetnice Le Corbusierova rođenja u Društvu arhitekata Zagreba 1987. godine. Na samom kraju izložbe, koja je trajala od 6. studenog 2019. do 15. siječnja 2020., održan je i okrugli stol na kojem su sudjelovali akademik Andrija Mutnjaković, Borislav Doklestić, dr. sc.Tamara Bjažić Klarin i doc. dr. sc. Borka Bobovec kao moderator. Uz publikacije i nacrte iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture na izložbi su prikazani filmovi Ernesta Weissmanna iz Fondacije Le Corbusier u Parizu.

(Tamara Bjažić Klarin, Borka Bobovec)

-
Publikaciju je moguće nabaviti u priručnoj knjižari HAZU (Hebrangova 1). Više informacija ovdje.

-
Kontakt: Tamara Bjažić Klarin