Grgo Gamulin
(Ravnatelj Instituta u razdoblju 1961.–1971. godine)
Grgo Gamulin bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i književnik, rođen u Jelsi 21. kolovoza 1910. i umro u Zagrebu 2. listopada 1997. godine. Diplomirao je 1935. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao od 1947. do 1971. godine. Jedan je od utemeljitelja suvremene hrvatske povijesti umjetnosti; suosnivač Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Pokrenuo je više časopisa: Ars 37, Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti, Život umjetnosti.
Proučavao je umjetnost novoga vijeka, poglavito talijansko slikarstvo 13.–18. stoljeća i hrvatsko slikarstvo 14.–20. stoljeća, hrvatsku skulpturu 19. i 20. stoljeća te suvremenu arhitekturu i urbanizam. Posebno se posvetio problemima atribucije i interpretacije djela starih talijanskih i hrvatskih majstora (F. Benković, J. Ćulinović, J. Klović, Tizian, Tintoretto, J. Palma st. i ml.). Napose je obradio motiv Majke Božje s djetetom i slikana raspela u staroj hrvatskoj umjetnosti. Značajne su njegove rasprave o manirizmu, Münchenskome krugu, problemima renesanse i baroka u Hrvatskoj te mnogobrojne likovne kritike. Od 1953. godine objavljivao je monografije o mnogim hrvatskim modernim likovnim umjetnicima (Ignjat Job, Ordan Petlevski, Slavko Šohaj, Ivan Večenaj).
Od većih sinteza iz nacionalne umjetnosti napisao je knjige o hrvatskom slikarstvu i kiparstvu 19. i 20. stoljeća: Hrvatsko slikarstvo 20. stoljeća (knj. I–II, 1987.–1988.), Hrvatsko slikarstvo 19. stoljeća (1995.), Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće (1995.), Hrvatska skulptura 19. i 20. stoljeća (2000.). Pisao je lirske putopise, romane i drame; prevodio talijanske i francuske pjesnike.
Preuzeto iz: Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (aut. Višnja Flego, 1998.)
-
Ex libris Grgo Gamulin dio je osobnog arhivskog fonda pohranjenog u Institutu za povijest umjetnosti od 1998. godine.
-
Pogledajte: