En Hr
Kontakt O nama Ljudi
Projekti

Pariška likovna scena i hrvatska moderna umjetnost

Pariška likovna scena i hrvatska moderna umjetnost trogodišnji je projekt Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba, koji se provodi u suradnji s Filozofskim fakultetom u Zagrebu, kao i sa skupinom mladih znanstvenika s drugih hrvatskih sveučilišta/muzeja, odnosno samostalnih istraživača, eksperata u svome području istraživanja. Cilj projekta ja identificirati, opisati i objasniti kulturalne i društvene okolnosti koje su utjecale na recepciju francuske moderne umjetnosti u Hrvatskoj, te istražiti posljedice njezina utjecaja na nacionalnu umjetničku scenu. Istraživanja obuhvaćaju razdoblje od početka 1920-ih do sredine 1970-ih godina, ili – preciznije – od pojave sezanizma kao artikuliranog, kolektivnog odgovora hrvatskih umjetnika na impulse s francuske likovne scene, do projekta Galerije stanara Ide Biard i serije radova Gorana Trbuljaka iz sredine 1970-ih, koji označavaju trenutak bitnoga preokreta u praksama i dinamici kulturne razmjene između dviju zemalja.

S obzirom na percepciju Pariza kao metropole moderniteta, koju Hrvatska dijeli s ostalim zemljama srednje i jugoistočne Europe tijekom većega dijela 20. stoljeća, kao i na određene podudarnosti među njihovim receptivnim kapacitetima, važan predmet istraživanja u okviru ovoga projekta čine prakse i mehanizme kulturalnog prevođenja, odnosno oblikovni obrasci nastali transformacijom stilskih i formalnih rješenja preuzetih s francuske likovne scene što – posebice u međuratnom razdoblju – funkcioniraju kao važna poveznica među lokalnim umjetničkim scenama. Mapiranjem trenutaka u kojima spomenuti proces transformacije i asimilacije rezultira bitnim pomakom u načinu mišljenja, razumijevanja i prakticiranja umjetnosti u kontekstu hrvatske likovne scene, a čiji protagonisti su skupine ili čak čitave generacije domaćih umjetnika, definirani si i likovni fenomeni na koje će se fokusirati istraživanja procesa i rezultata kulturalnog prevođenja:

  • sezanizam, lokalne varijante kubizma obilježene utjecajem Akademije André Lhotea i neoklasicizam 30-ih godina
  • prakse umrežavanja i komunikacijski modeli avangardi 1920-ih godina​
  • recepcija Le Corbusierovih teorijskih polazišta i njegove graditeljske prakse u hrvatskoj arhitekturi međuratnog i poslijeratnog razdoblja
  • velike međunarodne i nacionalne muzejske priredbe predratnog i poratnog razdoblja (Izložba dekorativnih umjetnosti u Pariz, 1925.; Svjetska izložba, Pariz, 1937.; izložba Francuska moderna arhitektura, Zagreb 1933.; izložba Francuska moderna umjetnost, 1952; izložba Pillet-Bloc-Vasarely 1957; izložba Francuska suvremena umjetnost, 1956.; itd.)
  • relacija hrvatske poslijeratne geometrijske i gestualne apstrakcije prema francuskom slikarstvu 1950-ih i 60-ih godina
  • lokalni odgovori na francuski Novi realizam (Gorgona, Tom Gotovac)
  • francuski i hrvatski ulog u međunarodni pokret Nove tendencije
  • modeli institucionalne kritike u francuskoj i hrvatskoj umjetnosti početka 1970-ih godina.

Svakom od navedenih fenomena pristupit će se kao specifičnom primjeru interpretacije, transformacije i prijenosa određenih koncepata, ideja i formalnih rješenja iz jedne u drugu kulturnu sredinu, koji rezultira umjetničkim/kulturalnim proizvodima što su ili prilagođeni znanjima, očekivanjima, vrijednostima i normama lokalne zajednice ili se ukazuju kao „aberacija“ unutar sustava njezinih estetskih/umjetničkih vrijednosti. S obzirom da je proces kulturalnoga prevođenja uvijek uokviren specifičnom situacijom i kulturom sredine u kojoj se odvija, provest će se i kontekstualni tip istraživanja.

Pojam konteksta pritom se razumijeva kao niz djelomično preklopljenih labavo povezanih interpretativnih okvira, koji zbog relativizma i privremenosti svojih međusobnih relacija dopuštaju višestruka očišta. Ovisno o specifičnosti kontekstualnih uputnica, odabrani likovni fenomeni sagledavati će se ili unutar označiteljskog poretka umjetnosti ili u relaciji prema (nestabilnoj) kolektivnoj percepciji njezine društvene uloge određene danim političkim, socijalnim i historijskim okolnostima.

O izboru modela interpretacije prilagođenog specifičnostima svake of navedenih tema uvelike će ovisiti i struktura muzeološkoga narativa izložbe, kojom će rezultati istraživanja biti predstavljeni široj javnosti (2015.). Primjenjivost teorijskih polazišta iz temelja projektnoga zadatka bit će prethodno dodatno propitana kroz rasprave s inozemnim stručnjacima (međunarodni seminari, 2014.), i kritički dijalog sa studentima diplomskih i poslijediplomskih studija (akademske radionice, 2014.), kao i diskusije s zainteresiranom javnošću (javna predavanja, 2014.).

Osim završne izložbe, najvažniji produkti ovoga projekta bit će zbornik izlaganja s već spomenutih međunarodnih seminara (2015) koji će prezentirati rezultate razmjene znanja s našim inozemnim kolegama, kao i knjiga na temu hrvatsko-francuskih političkih i kulturnih odnosa u 20. stoljeću (2016.), s tekstovima domaćih i inozemnih autora što će naznačenoj temi pristupiti iz šire, europske perspektive.

-
Konferencije organizirane u sklopu projekta

-
Voditeljica projekta
dr. sc. Ljiljana Kolešnik, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Projektni tim

Institut za povijest umjetnosti
dr. sc. Petar Prelog
dr. sc. Željka Čorak
dr. sc. Ljiljana Kolešnik

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
dr. sc. Jasna Galjer
dr. sc. Tvrtko Jakovina
dr. sc. Lovorka Magaš Bilandžić

Mladi istraživači
Ivana Meštrov, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Tamara Bjažić-Klarin, Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb

Samostalni istraživači
prof. dr. sc. Sonja Briski Uzelac
Darko Šimičić, Institut Tomislav Gotovac, Zagreb

Trajanje projekta: 2013.–2015.

-
Partneri projekta su Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Galerija Klovićevi Dvori, Zagreb.
Realizaciju projekta financijski podržavaju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Institut za povijest umjetnosti.

-
Službena stranica projekta: http://www.paris-zagreb-modern.org [neaktivna]